RSSSvi unosi označeni: "HEZBOLLAH"

The Arab Tomorrow

DAVID B. OTTAWAY

listopad 6, 1981, was meant to be a day of celebration in Egypt. It marked the anniversary of Egypt’s grandest moment of victory in three Arab-Israeli conflicts, when the country’s underdog army thrust across the Suez Canal in the opening days ofthe 1973 Yom Kippur War and sent Israeli troops reeling in retreat. On a cool, cloudless morning, the Cairo stadium was packed with Egyptian families that had come to see the military strut its hardware.On the reviewing stand, President Anwar el-Sadat,the war’s architect, watched with satisfaction as men and machines paraded before him. I was nearby, a newly arrived foreign correspondent.Suddenly, one of the army trucks halted directly in front of the reviewing stand just as six Mirage jets roared overhead in an acrobatic performance, painting the sky with long trails of red, yellow, purple,and green smoke. Sadat stood up, apparently preparing to exchange salutes with yet another contingent of Egyptian troops. He made himself a perfect target for four Islamist assassins who jumped from the truck, stormed the podium, and riddled his body with bullets.As the killers continued for what seemed an eternity to spray the stand with their deadly fire, I considered for an instant whether to hit the ground and risk being trampled to death by panicked spectators or remain afoot and risk taking a stray bullet. Instinct told me to stay on my feet, and my sense of journalistic duty impelled me to go find out whether Sadat was alive or dead.

| rujna 26, 2010 | komentari 0
Čitaj više

Hizbollah’s Political Manifesto 2009

Following World War II, the United States became the centre of polarization and hegemony in the world; as such a project witnessed tremendous development on the levels of domination and subjugation that is unprecedented in history, making use and taking advantage of the multifaceted achievements on the several levels of knowledge, culture, technology, economy as well as the military level- that are supported by an economic-political system that only views the world as markets that have to abide by the American view.
The most dangerous aspect in the western hegemony-the American one precisely- is that they consider themselves as owners of the world and therefore, this expandin strategy along with the economic-capitalist project has become a “western expanding strategy” that turned to be an international scheme of limitless greed. Savage capitalism forces- embodied mainly in international monopoly networks o fcompanies that cross the nations and continents, networks of various international establishments especially the financial ones backed by superior military force have led to more contradictions and conflicts of which not less important are the conflicts of identities, cultures, civilizations, in addition to the conflicts of poverty and wealth. These savage capitalism forces have turned into mechanisms of sowing dissension and destroying identities as well as imposing the most dangerous type of cultural,
national, economic as well as social theft .
| kolovoz 27, 2010 | komentari 0
Čitaj više

Islamističke oporbene stranke i potencijal za angažman u EU

Toby Archer

Heidi Huuhtanen

U svjetlu sve veće važnosti islamističkih pokreta u muslimanskom svijetu i

način na koji je radikalizacija utjecala na globalna događanja od prijelaza stoljeća, to

važno je da EU ocijeni svoje politike prema akterima unutar onoga što može biti labavo

nazvan "islamski svijet". Osobito je važno postaviti pitanje treba li i kako se uključiti

s raznim islamističkim skupinama.

To ostaje kontroverzno čak i unutar EU. Neki smatraju da islam to cijeni

laži iza islamističkih stranaka jednostavno su nekompatibilne sa zapadnim idealima demokracije i

ljudska prava, dok drugi angažman vide kao realnu nužnost zbog rastućeg

domaća važnost islamističkih stranaka i njihova sve veća uključenost u međunarodne

poslova. Druga perspektiva je da bi se demokratizacija u muslimanskom svijetu povećala

europska sigurnost. Valjanost ovih i drugih argumenata o tome hoće li i kako

EU bi se trebao angažirati može se testirati samo proučavanjem različitih islamističkih pokreta i

njihove političke prilike, zemlja po zemlja.

Demokratizacija je središnja tema zajedničkog vanjskopolitičkog djelovanja EU-a, kako je položeno

u članku 11 Ugovora o Europskoj uniji. Mnoge države koje se u ovome razmatraju

izvješća nisu demokratska, ili ne potpuno demokratski. U većini ovih zemalja, islamistički

stranke i pokreti čine značajnu opoziciju vladajućim režimima, i

u nekima čine najveći oporbeni blok. Europske demokracije odavno su morale

nositi se s vladajućim režimima koji su autoritarni, ali to je nova pojava za tisak

za demokratsku reformu u državama u kojima bi najvjerojatnije mogli imati koristi, od

Gledište EU, različiti i ponekad problematični pristupi demokraciji i njezinim

povezane vrijednosti, kao što su prava manjina i žena te vladavina prava. Ove optužbe su

često protiv islamističkih pokreta, pa je za kreatore europske politike važno da

imati točnu sliku politika i filozofija potencijalnih partnera.

Iskustva iz različitih zemalja sugeriraju da je više slobode islamista

zabave su dopuštene, što su umjereniji u svojim postupcima i idejama. U mnogim

slučajevima islamističke stranke i skupine odavno su se udaljile od svog izvornog cilja

uspostavljanja islamske države kojom upravlja islamski zakon, i prihvatili su osnovne

demokratska načela izbornog nadmetanja za vlast, postojanje drugih političkih

natjecatelji, i politički pluralizam.

| kolovoz 21, 2010 | komentari 0
Čitaj više

Political Islam in the Middle East

Jesu li Knudsen

This report provides an introduction to selected aspects of the phenomenon commonly

referred to as “political Islam”. The report gives special emphasis to the Middle East, u

particular the Levantine countries, and outlines two aspects of the Islamist movement that may

be considered polar opposites: democracy and political violence. In the third section the report

reviews some of the main theories used to explain the Islamic resurgence in the Middle East

(Figure 1). In brief, the report shows that Islam need not be incompatible with democracy and

da postoji tendencija zanemarivanja činjenice da su mnoge zemlje Bliskog istoka bile

sudjelovao u brutalnom gušenju islamističkih pokreta, uzrokujući ih, neki tvrde, uzeti

oružjem protiv države, a rjeđe, strane zemlje. Korištenje političkog nasilja je

raširena na Bliskom istoku, ali nije ni nelogičan ni iracionalan. U mnogim slučajevima čak

Islamističke skupine poznate po korištenju nasilja pretvorene su u miroljubive političke

stranaka koje su se uspješno natjecale na općinskim i nacionalnim izborima. Usprkos tome, islamista

oživljavanje na Bliskom istoku ostaje djelomično neobjašnjeno unatoč brojnim teorijama koje nastoje

objasniti njegov rast i popularnost. Općenito, većina teorija drži da je islamizam a

reakcija na relativnu deprivaciju, osobito društvene nejednakosti i političkog ugnjetavanja. Alternativa

teorije traže odgovor na islamistički preporod unutar granica same religije i

snažan, evokativni potencijal religijskog simbolizma.

Zaključak govori u prilog nadilaženja pristupa "mraka i propasti" koji

prikazuje islamizam kao nelegitiman politički izraz i potencijalnu prijetnju Zapadu ("Star

islamizam”), i nijansiranijeg razumijevanja trenutne demokratizacije islamističkog

pokreta koji se sada odvija diljem Bliskog istoka (“Novi islamizam”). Ovaj

u prvi plan se stavlja važnost razumijevanja ideoloških korijena “novog islamizma”.

zajedno s potrebom za temeljitim poznavanjem islamističkih pokreta i njihovih iz prve ruke

pristaše. Kao društveni pokreti, Tvrdi se da treba staviti veći naglasak na

understanding the ways in which they have been capable of harnessing the aspirations not only

of the poorer sections of society but also of the middle class.

| kolovoz 20, 2010 | komentari 0
Čitaj više

Islamističke stranke : why they can’t be democratic

Bassam Tibi

Noting Islamism’s growing appeal and strength on the ground, many

Western scholars and officials have been grasping for some way to take

an inclusionary approach toward it. In keeping with this desire, it has

become fashionable contemptuously to dismiss the idea of insisting on

clear and rigorous distinctions as “academic.” When it comes to Islam

and democracy, this deplorable fashion has been fraught with unfortunate

consequences.

Intelligent discussion of Islamism, demokracija, and Islam requires

clear and accurate definitions. Without them, analysis will collapse into

confusion and policy making will suffer. My own view, formed after

thirty years of study and reflection regarding the matter, is that Islam and

democracy are indeed compatible, provided that certain necessary religious

reforms are made. The propensity to deliver on such reforms is what

I see as lacking in political Islam. My own avowed interest—as an Arab-

Muslim prodemocracy theorist and practitioner—is to promote the establishment

of secular democracy within the ambit of Islamic civilization.

In order to help clear away the confusion that all too often surrounds

this topic, I will lay out several basic points to bear in mind. The first is

that, so far, Western practices vis-`a-vis political Islam have been faulty

because they have lacked the underpinning of a well-founded assessment.

Unless blind luck intervenes, no policy can be better than the assessment

upon which it is based. Proper assessment is the beginning of

all practical wisdom.

| kolovoz 20, 2010 | komentari 0
Čitaj više

From Rebel Movement to Political Party

Alastair Crooke

The view held by many in the West that transformation from an armed resistance movement to political party should be linear, should be preceded by a renunciation of violence, should be facilitated by civil society and brokered by moderate politicians has little reality for the case of the Islamic Resistance Movement (Hamas). This is not to suggest that Hamas has not been subject to a political transformation: it has. But that transformation has been achieved in spite of Western efforts and not facilitated by those efforts. While remaining a resistance movement, Hamas has become the government of the Palestinian Authority and has modified its military posture. But this transformation has taken a different course from the one outlined in traditional conflict resolution models. Hamas and other Islamist groups continue to see themselves as resistance movements, but increasingly they see the prospect that their organizations may evolve into political currents that are focused on non-violent resistance.Standard conflict resolution models rely heavily on Western experience in conflict resolution and often ignore the differences of approach in the Islamic history of peace-making. Not surprisingly, the Hamas approach to political negotiation is different in style to that of the West. Također, as an Islamist movement that shares the wider optic of the impact of the West on their societies, Hamas has requirements of authenticity and legitimacy within its own constituency that bear on the importance attached to maintaining an armed capability. These factors, together with the overwhelming effect of long term conflict on a community’s psychology (an aspect that receives little attention in Western models that put preponderant weight on political analysis), suggests that the transformation process for Hamas has been very different from the transformation of arms movements in traditional analysis. U Dodatku, the harsh landscape of the Israeli – Palestinian conflict gives the Hamas experience its special characteristics.Hamas is in the midst of an important transformation, but the political currents within Israel, and within the region, make the outcome of this transformation unpredictable. Much will depend on the course of Western policy (its “Global War on Terror”) and how that policy effects revivalist Islamist groups such as Hamas, groups that are committed to elections, reform and good-governance.

| kolovoz 02, 2010 | komentari 0
Čitaj više

Challenges to Democracy in the Arab and Muslim World

Alon Ben-Meir

President Bush’s notions that democratizing Iraq will have a ripple effect on the rest ofthe Arab world, bringing prosperity and peace to the region, and that democracy is the panaceafor Islamic terrorism are unsubstantiated as well as grossly misleading. Even a cursory review of the Arab political landscape indicates that the rise of democracy will not automatically translateinto the establishment of enduring liberal democracies or undermine terrorism in the region. Thesame conclusion may be generally made for the Muslim political landscape. Zapravo, given theopportunity to compete freely and fairly in elections, Islamic extremist organizations will mostlikely emerge triumphant. In the recent elections in Lebanon and Egypt, Hezbollah and the Muslim Brotherhood respectively, won substantial gains, and in Palestine Hamas won thenational Parliamentary elections handedly. That they did so is both a vivid example of the today’spolitical realities and an indicator of future trends. And if current sentiments in the Arab statesoffer a guide, any government formed by elected Islamist political parties will be more antagonistic to the West than the authoritarian regimes still in power. U Dodatku, there are noindications that democracy is a prerequisite to defeating terrorism or any empirical data tosupport the claim of linkage between existing authoritarian regimes and terrorism.

| Veljače 26, 2010 | komentari 0
Čitaj više

Teroristički i ekstremistički pokreti na Bliskom istoku

Anthony H. Cordesman

Terorizam i asimetrično ratovanje tek su nova obilježja bliskoistočne vojne ravnoteže, i islamski
ekstremizam jedva da je jedini izvor ekstremističkog nasilja. Postoje mnoge ozbiljne etničke i sektaške razlike
na Bliskom istoku, a oni su dugo dovodili do sporadičnog nasilja unutar pojedinih država, a ponekad i na glavne građanske
sukobi. Primjeri su građanski ratovi u Jemenu i Dhofar pobuna u Omanu, kao što su duga povijest građanskih
rat u Libanonu i Sirijsko nasilno potiskivanje islamskih političkih skupina koje su se protivile režimu Hafeza al-a-
Asad. Rastuća moć Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) dovela do građanskog rata u Jordanu u rujnu
1970. Iranska revolucija u 1979 bila je praćena ozbiljnim političkim borbama, i nastojanje da se izvozi teokratski
revolucija koja je pomogla pokrenuti Iransko-irački rat. I Bahrein i Saudijska Arabija su imali građanske sukobe između sebe
Sunitske vladajuće elite i neprijateljski raspoloženi šijiti i ovi sukobi doveli su do značajnog nasilja u slučaju Saudijske Arabije.
Tamo također, međutim, ima dugu povijest nasilnog islamskog ekstremizma u regiji, ponekad potaknut od
režima koji su kasnije postali meta upravo onih islamista koje su u početku podržavali. Sadat je pokušao koristiti islamski
pokreta kao proturječnost njegovoj sekularnoj opoziciji u Egiptu samo da bi bio ubijen od strane jednog takvog pokreta nakon njegovog
mirovnog sporazuma s Izraelom. Izrael je nakon toga smatrao sigurnim sponzorirati islamske pokrete 1967 kao kontra na
PLO, samo da bismo vidjeli brzu pojavu nasilnih anti-izraelskih skupina. Sjeverni i Južni Jemen bili su poprište
državni udari i građanski ratovi od ranih 1960-ih, i to je bio građanski rat u Južnom Jemenu koji je na kraju doveo do kolapsa
svog režima i njegovog spajanja sa Sjevernim Jemenom u 1990.
Pad šaha doveo je do islamističkog preuzimanja vlasti u Iranu, i otpor sovjetskoj invaziji na Afganistan pokrenut
islamistička reakcija koja još uvijek utječe na Bliski istok i cijeli islamski svijet. Saudijska Arabija se morala suočiti
godine ustanak u Velikoj džamiji u Meki 1979. Vjerski karakter ovog ustanka dijelio je mnoge elemente
pokreta koji su nastali nakon sovjetskog povlačenja iz Afganistana i Zaljevskog rata u 1991.
Alžirski napori da se suzbije pobjeda islamskih političkih stranaka na demokratskim izborima u 1992 slijedili su
građanski rat koji od tada traje. Egipat je vodio dugu i uglavnom uspješnu bitku sa svojim vlastitim islamom
ekstremisti 1990-ih, ali Egipat je uspio samo potisnuti takve pokrete umjesto da ih iskorijeni
ih. U ostatku arapskog svijeta, građanski ratovi na Kosovu i u Bosni pomogli su stvaranju novih islamskih ekstremističkih kadrova.
Saudijska Arabija je prije toga pretrpjela dva velika teroristička napada 2001. Ovi napadi pogodili su Nacionalnu gardu
Centar za obuku i vojarna USAF-a u Al Khobaru, a čini se da je barem jedan bio rezultat islamskog
ekstremisti. Maroko, Libija, Tunis, Jordan, Bahrein, Katar, Oman, i Jemen su svi vidjeli tvrdokorne islamiste
pokreti postaju ozbiljna nacionalna prijetnja.
Iako nije izravno dio regije, Sudan je vodio 15 godina dug građanski rat koji je vjerojatno koštao više od dvije
milijuna života, a ovaj rat su podržali tvrdokorni islamistički elementi na arapskom sjeveru. Somalija također
od tada je poprište građanskog rata 1991 koji je omogućio djelovanje islamističkih ćelija u toj zemlji.a

Terorizam i asimetrično ratovanje tek su nova obilježja bliskoistočne vojne ravnoteže, a islamski ekstremizam jedva da je jedini izvor ekstremističkog nasilja. Postoje mnoge ozbiljne etničke i sektaške razlike na Bliskom istoku, a oni su dugo dovodili do sporadičnog nasilja unutar pojedinih država, a ponekad i do velikih građanskih sukoba. Primjeri su građanski ratovi u Jemenu i Dhofar pobuna u Omanu, kao i duga povijest građanskog rata u Libanonu i sirijsko nasilno potiskivanje islamskih političkih skupina koje su se protivile režimu Hafeza al-Asada. Rastuća moć Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) doveli su do građanskog rata u Jordanu u rujnu 1970. Iranska revolucija u 1979 bila je praćena ozbiljnim političkim borbama, i pokušaj izvoza teokratske revolucije koja je pomogla pokrenuti Iransko-irački rat. I Bahrein i Saudijska Arabija imali su građanske sukobe između svojih sunitskih vladajućih elita i neprijateljski raspoloženih šijita, a ti su sukobi doveli do značajnog nasilja u slučaju Saudijske Arabije., međutim, ima dugu povijest nasilnog islamskog ekstremizma u regiji, ponekad potaknuti od strane režima koji su kasnije postali meta samih islamista koje su u početku podržavali. Sadat je pokušao upotrijebiti islamske pokrete kao proturječnost svojoj sekularnoj opoziciji u Egiptu samo da bi ga jedan takav pokret ubio nakon mirovnog sporazuma s Izraelom. Izrael je nakon toga smatrao sigurnim sponzorirati islamske pokrete 1967 kao kontra PLO-u, samo da bismo vidjeli brzu pojavu nasilnih anti-izraelskih skupina. Sjeverni i Južni Jemen bili su poprišta državnih udara i građanskih ratova od ranih 1960-ih, i to je bio građanski rat u Južnom Jemenu koji je na kraju doveo do pada njegovog režima i njegovog spajanja sa Sjevernim Jemenom 1990. Pad šaha doveo je do islamističkog preuzimanja vlasti u Iranu, i otpor sovjetskoj invaziji na Afganistan pokrenuli su islamističku reakciju koja još uvijek utječe na Bliski istok i cijeli islamski svijet. Saudijska Arabija morala se suočiti s pobunom u Velikoj džamiji u Meki godine 1979. Vjerski karakter ovog ustanka dijelio je mnoge elemente pokreta koji su se pojavili nakon sovjetskog povlačenja iz Afganistana i Zaljevskog rata 1991. godine. Alžirski napori da uguši pobjedu islamskih političkih stranaka na demokratskim izborima u 1992 uslijedio je građanski rat koji od tada traje. Egipat je 1990-ih vodio dugu i uglavnom uspješnu bitku s vlastitim islamskim ekstremistima, ali Egipat je uspio samo potisnuti takve pokrete umjesto da ih iskorijeni. U ostatku arapskog svijeta, građanski ratovi na Kosovu iu Bosni pomogli su stvaranju novih islamskih ekstremističkih kadrova. Saudijska Arabija pretrpjela je dva velika teroristička napada prije 2001. Ovi napadi pogodili su centar za obuku Nacionalne garde i vojarnu USAF-a u Al Khobaru, a čini se da je barem jedan bio rezultat islamskih ekstremista. Maroko, Libija, Tunis, Jordan, Bahrein, Katar, Oman, i Jemen su vidjeli kako tvrdokorni islamistički pokreti postaju ozbiljna nacionalna prijetnja. Iako nisu izravno dio regije, Sudan je vodio 15 godina dug građanski rat koji je vjerojatno koštao više od dva milijuna života, a ovaj rat su podržali tvrdokorni islamistički elementi na arapskom sjeveru. Somalija je od tada također poprište građanskog rata 1991 koji je omogućio djelovanje islamističkih ćelija u toj zemlji.

| Veljače 13, 2010 | komentari 0
Čitaj više