Svi unosi u "Malezija" Kategorija

U 1979 General Muhammad Zia ul-Haq, the military ruler of Pakistan, declared that Pakistan would become an Islamic state. Islamic values and norms would serve as the foundation of national identity, law, economy, and social relations, and would inspire all policy making. U 1980 Mahathir Muhammad, the new prime minister of Malaysia, introduced a similar broad-based plan to anchor state policy making in Islamic values, and to bring his country’s laws and economic practices in line with the teachings of Islam. Why did these rulers choose the path of “Islamization” for their countries? And how did one-time secular postcolonial states become the agents of Islamization and the harbinger of the “true” Islamic state?

Malaysia and Pakistan have since the late 1970s–early 1980s followed a unique path to development that diverges from the experiences of other Third World states. In these two countries religious identity was integrated into state ideology to inform the goal and process of development with Islamic values.

This undertaking has also presented a very different picture of the relation between Islam and politics in Muslim societies. In Malaysia and Pakistan, it has been state institutions rather than Islamist activists (those who advocate a political reading of Islam; also known as revivalists or fundamentalists) that have been the guardians of Islam and the defenders of its interests. This suggests a

very different dynamic in the ebbs and flow of Islamic politics—in the least pointing to the importance of the state in the vicissitudes of this phenomenon.

What to make of secular states that turn Islamic? What does such a transformation mean for the state as well as for Islamic politics?

This book grapples with these questions. This is not a comprehensive account of Malaysia’s or Pakistan’s politics, nor does it cover all aspects of Islam’s role in their societies and politics, although the analytical narrative dwells on these issues considerably. This book is rather a social scientific inquiry into the phenomenon of secular postcolonial states becoming agents of Islamization, and more broadly how culture and religion serve the needs of state power and development. The analysis here relies on theoretical discussions

in the social sciences of state behavior and the role of culture and religion therein. More important, it draws inferences from the cases under examination to make broader conclusions of interest to the disciplines.

Unatoč tome što je to i višegodišnja i složena rasprava, Tromjesečnik Arches preispituje iz teoloških i praktičnih razloga, važna rasprava o odnosu i kompatibilnosti između islama i demokracije, kao što je odjeknulo u programu nade i promjene Baracka Obame. Dok mnogi slave Obamin uspon u Ovalnom uredu kao nacionalnu katarzu za SAD, drugi ostaju manje optimistični glede promjene ideologije i pristupa u međunarodnoj areni. Iako se velik dio napetosti i nepovjerenja između muslimanskog svijeta i SAD-a može pripisati pristupu promicanja demokracije, tipično favoriziranje diktatura i marionetskih režima koji na riječima govore o demokratskim vrijednostima i ljudskim pravima, naknadni potres od 9/11 je uistinu dodatno zacementirao nedoumice kroz američki stav o političkom islamu. Stvorio je zid negativnosti kako je utvrdio worldpublicopinion.org, prema kojoj 67% Egipćana vjeruje da Amerika globalno igra "uglavnom negativnu" ulogu.

Stoga je odgovor Amerike bio prikladan. Izborom Obame, mnogi diljem svijeta polažu nade u razvoj manje ratoborne, ali pravedniju vanjsku politiku prema muslimanskom svijetu. Test za Obamu, dok raspravljamo, tako Amerika i njezini saveznici promoviraju demokraciju. Hoće li biti olakšavajuće ili impozantno?

Štoviše, može li biti pošten posrednik u dugotrajnim zonama sukoba? Uključivanje stručnosti i uvida tvrtke Prolifi

c učenjaci, akademici, iskusni novinari i političari, Arches Quarterly donosi na vidjelo odnos između islama i demokracije i uloge Amerike – kao i promjene koje je donio Obama, u traženju zajedničkog jezika. Anas Altikriti, glavni izvršni direktor Th e Cordoba Foundation daje uvodni gambit ovoj raspravi, gdje se osvrće na nade i izazove koji počivaju na Obaminom putu. Slijedeći Altikriti, bivši savjetnik predsjednika Nixona, Dr Robert Crane nudi temeljitu analizu islamskog principa prava na slobodu. Anwar Ibrahim, bivši zamjenik premijera Malezije, obogaćuje raspravu praktičnom realnošću provedbe demokracije u muslimanskim dominantnim društvima, naime, u Indoneziji i Maleziji.

Imamo i dr. Shireen Hunter, Sveučilišta Georgetown, SAD, koji istražuje muslimanske zemlje koje zaostaju u demokratizaciji i modernizaciji. To je dopunjeno piscem o terorizmu, Objašnjenje krize postmoderne i dr. Nafeeza Ahmeda

propast demokracije. dr. Daud Abdullah (Direktor Middle East Media Monitora), Alan Hart (bivši dopisnik ITN-a i BBC-ja Panorama; autor cionizma: Pravi neprijatelj Židova) i Asem Sondos (Urednik egipatskog tjednika Sawt Al Omma) usredotočite se na Obamu i njegovu ulogu vis-à-vis promicanja demokracije u muslimanskom svijetu, kao i odnosi SAD-a s Izraelom i Muslimanskim bratstvom.

javlja se ministar vanjskih poslova, Maldivi, Ahmed Shaheed spekulira o budućnosti islama i demokracije; Cllr. Gerry Maclochlainn

– član Sinn Féina koji je izdržao četiri godine zatvora zbog irskih republikanskih aktivnosti i borac za Guildford 4 i Birmingham 6, osvrće se na svoje nedavno putovanje u Gazu gdje je svjedočio utjecaju brutalnosti i nepravde nad Palestincima; Dr Marie Breen-Smyth, Ravnateljica Centra za proučavanje radikalizacije i suvremenog političkog nasilja o izazovima kritičkog istraživanja političkog terora; Dr Khalid al-Mubarak, književnik i dramatičar, raspravlja o izgledima za mir u Darfuru; i konačno, novinar i aktivist za ljudska prava Ashur Shamis kritički gleda na demokratizaciju i politizaciju muslimana danas.

Nadamo se da će sve ovo biti sveobuhvatno štivo i izvor za razmišljanje o problemima koji nas sve pogađaju u novoj zori nade.

Hvala vam

Ova knjiga nastajala je mnogo godina, kako autor objašnjava u svom Predgovoru, iako je većinu stvarnog teksta napisao tijekom godine u kojoj je bio viši znanstveni suradnik u Centru za strateška obavještajna istraživanja. Autor je bio dugogodišnji dekan Škole za obavještajne studije na Združenom vojnom obavještajnom učilištu. Iako se može činiti da je knjigu mogao napisati bilo koji dobar povjesničar ili regionalni stručnjak za jugoistočnu Aziju, ovo je djelo osvijetljeno autorovim više od tri desetljeća službe unutar nacionalne obavještajne zajednice. Njegova regionalna stručnost često se primjenjivala na posebne procjene za Zajednicu. S poznavanjem islama bez premca među svojim vršnjacima i neutaživom žeđu za određivanjem kako bi se ciljevi ove religije mogli odvijati u područjima daleko od fokusa trenutne pažnje većine kreatora politike, autor je maksimalno iskoristio ovu priliku da upozna obavještajnu zajednicu i šire čitateljstvo sa strateškom procjenom regije u jeku pomirenja sekularnih i vjerskih snaga.

Ured za sigurnosnu provjeru odobrio je ovu publikaciju za neograničenu distribuciju, Ministarstvo obrane.