PRECIZNOST U GLOBALNOM RATU PROTIV TERORA:

Sedam godina nakon rujna 11, 2001 (9/11) napadi, mnogi stručnjaci vjeruju da je al-Qa'ida ponovno ojačala i da su njezini imitatori ili podružnice smrtonosniji nego prije. Nacionalna obavještajna procjena 2007 ustvrdio da je al-Qa'ida sada opasnija nego prije 9/11.1 Al-Qa'idini emulatori nastavljaju prijetiti Zapadu, Srednji istok, i europskih naroda, kao u zavjeri osujećenoj u rujnu 2007 u Njemačkoj. Bruce Riedel navodi: Uvelike zahvaljujući spremnosti Washingtona da ode u Irak umjesto da lovi vođe Al Qaide, organizacija sada ima solidnu bazu operacija u pustoši Pakistana i učinkovitu franšizu u zapadnom Iraku. Njegov doseg se proširio po muslimanskom svijetu i Europi . . . Osama bin Laden je pokrenuo uspješnu propagandnu kampanju. . . . Njegove ideje sada privlače više sljedbenika nego ikada.

Istina je da se razne selefijsko-džihadističke organizacije još uvijek pojavljuju diljem islamskog svijeta. Zašto se odgovori na islamistički terorizam koji zovemo globalni džihad nisu pokazali iznimno učinkovitima?

Prelazak na alate „meke moći,” što je s učinkovitošću zapadnih nastojanja da podupre muslimane u Globalnom ratu protiv terorizma (GWOT)? Zašto su Sjedinjene Države osvojile tako malo “srca i umova” u širem islamskom svijetu? Zašto američke strateške poruke o ovom pitanju tako loše igraju u regiji? Zašto, usprkos širokom muslimanskom neodobravanju ekstremizma kao što je prikazano u anketama i službenim izjavama ključnih muslimanskih vođa, je zapravo porasla podrška bin Ladinu u Jordanu i Pakistanu?

Ova monografija neće se ponovno baviti podrijetlom islamističkog nasilja. Umjesto toga, bavi se vrstom konceptualnog neuspjeha koji krivo konstruira GWOT i koji obeshrabruje muslimane da ga podrže. Ne mogu se identificirati s predloženim transformativnim protumjerama jer prepoznaju neka od svojih temeljnih uvjerenja i institucija kao mete u

ovaj pothvat.

Nekoliko duboko problematičnih trendova zbunjuje američke konceptualizacije GWOT-a i strateških poruka osmišljenih za vođenje tog rata. Ovi se razvijaju iz (1) postkolonijalni politički pristupi muslimanima i muslimanskim većinskim narodima koji se uvelike razlikuju i stoga proizvode proturječne i zbunjujuće dojmove i učinke; i (2) zaostalo generalizirano neznanje i predrasude prema islamu i subregionalnim kulturama. Dodajte ovome američki bijes, strah, i tjeskoba zbog smrtonosnih događaja 9/11, a pojedini elementi koji, unatoč nagovaranjima hladnijih glava, smatrati muslimane i njihovu vjeru odgovornima za nedjela njihovih istovjeraca, or who find it useful to do so for political reasons.