Islamističke oporbene stranke i potencijal za angažman u EU

Toby Archer

Heidi Huuhtanen

U svjetlu sve veće važnosti islamističkih pokreta u muslimanskom svijetu i

način na koji je radikalizacija utjecala na globalna događanja od prijelaza stoljeća, to

važno je da EU ocijeni svoje politike prema akterima unutar onoga što može biti labavo

nazvan "islamski svijet". Osobito je važno postaviti pitanje treba li i kako se uključiti

s raznim islamističkim skupinama.

To ostaje kontroverzno čak i unutar EU. Neki smatraju da islam to cijeni

laži iza islamističkih stranaka jednostavno su nekompatibilne sa zapadnim idealima demokracije i

ljudska prava, dok drugi angažman vide kao realnu nužnost zbog rastućeg

domaća važnost islamističkih stranaka i njihova sve veća uključenost u međunarodne

poslova. Druga perspektiva je da bi se demokratizacija u muslimanskom svijetu povećala

europska sigurnost. Valjanost ovih i drugih argumenata o tome hoće li i kako

EU bi se trebao angažirati može se testirati samo proučavanjem različitih islamističkih pokreta i

njihove političke prilike, zemlja po zemlja.

Demokratizacija je središnja tema zajedničkog vanjskopolitičkog djelovanja EU-a, kako je položeno

u članku 11 Ugovora o Europskoj uniji. Mnoge države koje se u ovome razmatraju

izvješća nisu demokratska, ili ne potpuno demokratski. U većini ovih zemalja, islamistički

stranke i pokreti čine značajnu opoziciju vladajućim režimima, i

u nekima čine najveći oporbeni blok. Europske demokracije odavno su morale

nositi se s vladajućim režimima koji su autoritarni, ali to je nova pojava za tisak

za demokratsku reformu u državama u kojima bi najvjerojatnije mogli imati koristi, od

Gledište EU, različiti i ponekad problematični pristupi demokraciji i njezinim

povezane vrijednosti, kao što su prava manjina i žena te vladavina prava. Ove optužbe su

često protiv islamističkih pokreta, pa je za kreatore europske politike važno da

imati točnu sliku politika i filozofija potencijalnih partnera.

Iskustva iz različitih zemalja sugeriraju da je više slobode islamista

zabave su dopuštene, što su umjereniji u svojim postupcima i idejama. U mnogim

slučajevima islamističke stranke i skupine odavno su se udaljile od svog izvornog cilja

uspostavljanja islamske države kojom upravlja islamski zakon, i prihvatili su osnovne

demokratska načela izbornog nadmetanja za vlast, postojanje drugih političkih

natjecatelji, i politički pluralizam.

Filed Under: AlžirEgipatIstaknutoHamasJemaah IslamiyahJordanLibanonMalezijaMarokanski islamistiMarokomuslimansko bratstvoPalestinaStudije & IstraživanjaSirijaSirijski MBpuricaTurska AKP

Oznake:

About the Author:

RSSkomentari (0)

Trackback URL

Leave a Reply