Islamističke stranke : sudjelovanje bez moći

Over the last two decades, social and political movements grounding their ideologies in references to Islam have sought to become legal political parties in many countries of the Middle East and North Africa. Some of these Islamist movements have been authorized to take part lawfully in electoral competition. Among the best known is Turkey’s Justice and Development Party (AKP), which won a parliamentary majority in 2002 and has led the government ever since. Morocco’s own Party of Justice and Development (PJD) has been legal since the mid- 1990s and commands a significant bloc of seats in Parliament. U Egiptu, muslimanskog bratstva (MB) nikada nije bio ovlašten osnivati ​​političku stranku, ali usprkos državnoj represiji uspješno je kandidirao kandidate kao nominalne neovisne kandidate i na državnim i na lokalnim izborima.

Od ranih 1990-ih, ovaj je trend išao ruku pod ruku sa službenom politikom ograničene političke liberalizacije. Zajedno, dva su trenda potaknula raspravu o tome jesu li ti pokreti predani "demokraciji". Pojavila se ogromna literatura koja naglašava paradokse kao i moguće rizike i dobrobiti uključivanja islamističkih stranaka u izborni proces. Glavna paradigma koja se nalazi u ovom tekstu usredotočuje se na posljedice koje bi mogle nastupiti kada islamisti koriste demokratske instrumente, i nastoji naslutiti "prave" namjere koje će islamisti manifestirati ako dođu na vlast.