ISLAMISTIČKA RADIKALIZACIJA

PREDGOVOR
RICHARD YOUNGS
MICHAEL EMERSON

Pitanja koja se odnose na politički islam nastavljaju predstavljati izazov europskoj vanjskoj politici na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi (MENA). Kako se politika EU-a nastojala suočiti s takvim izazovima tijekom posljednjih desetak godina, sam politički islam je evoluirao. Stručnjaci ukazuju na sve veću složenost i raznolikost trendova unutar političkog islama. Neke su islamističke organizacije ojačale svoju predanost demokratskim normama i u potpunosti se angažirale na miroljubivom planu, mainstream nacionalne politike. Drugi ostaju vezani za nasilna sredstva. A neki drugi su skrenuli prema mirnijem obliku islama, isključio iz političkog djelovanja. Politički islam u regiji MENA ne predstavlja jedinstven trend europskim kreatorima politike. Analitička rasprava rasla je oko koncepta 'radikalizacije'. To je zauzvrat pokrenulo istraživanje o čimbenicima koji pokreću "deradikalizaciju", i obrnuto, 'reradikalizacija'. Velik dio složenosti proizlazi iz široko rasprostranjenog mišljenja da se sva tri ova fenomena događaju u isto vrijeme. Čak su i sami uvjeti osporeni. Često se ističe da umjereno-radikalna dihotomija ne uspijeva u potpunosti uhvatiti nijanse trendova unutar političkog islama. Neki analitičari također se žale da je govor o 'radikalizmu' ideološki opterećen. Na razini terminologije, mi razumijemo da je radikalizacija povezana s ekstremizmom, ali gledišta se razlikuju oko središnjeg značaja njegovog religijsko-fundamentalističkog naspram političkog sadržaja, te o tome je li spremnost na pribjegavanje nasilju implicirana ili ne.

Takve razlike ogledaju se u stavovima samih islamista, kao i u percepcijama autsajdera.

Filed Under: EgipatIstaknutoJordanJordanski MBMarokanski islamistiMarokomuslimansko bratstvoNovi sufijski pokretiPalestinaStudije & IstraživanjaSirijaTunispuricaTurska AKP

Oznake:

About the Author:

RSSkomentari (0)

Trackback URL

Leave a Reply