Graditi mostove, a ne zidove

Alex Glennie

Od terorističkih napada na 11 rujan 2001 došlo je do eksplozije interesa za politički islamizam na Bliskom istoku i sjevernoj Africi (MENA) regija. Do relativno nedavno,analitičari su se razumljivo usredotočili na one aktere koji djeluju na nasilnom kraju islamističkog spektra, uključujući Al-Qaidu, talibani, neke od sektaških stranaka u Iraku i političke skupine s oružanim krilima poput Hamasa na okupiranim palestinskim područjima (OPT)a Hezbollah u Libanonu.Međutim, ovo je prikrilo činjenicu da diljem MENA regije suvremenu politiku pokreće i oblikuje puno raznolikija zbirka 'mainstream' islamističkih pokreta. Definiramo ih kao skupine koje su uključene ili se žele uključiti u legalne političke procese svojih zemalja i koje su javno izbjegavale upotrebu nasilja kako bi pomogle ostvarivanju svojih ciljeva na nacionalnoj razini, čak i tamo gdje su diskriminirani ili potisnuti. Ova definicija bi obuhvatila skupine poput Muslimanskog bratstva u Egiptu, Stranke pravde i razvoja (PJD) u Maroku i Front islamske akcije (IAF) u Jordanu. Ovi nenasilni islamistički pokreti ili stranke često predstavljaju najbolje organizirani i najpopularniji element opozicije postojećim režimima u svakoj zemlji, i kao takav postoji sve veći interes od strane zapadnih kreatora politike za ulogu koju bi oni mogli igrati u promicanju demokracije u regiji. Ipak, čini se da su rasprave o ovom pitanju zastale na pitanju bi li bilo primjereno surađivati ​​s tim skupinama na sustavnijoj i formalnijoj osnovi, nego na praktičnost toga da se to zapravo učini. Ovaj je stav djelomično povezan s opravdanom nespremnošću da se legitimiraju skupine koje bi mogle imati antidemokratska stajališta o pravima žena, politički pluralizam i niz drugih pitanja. Također odražava pragmatična razmatranja o strateškim interesima zapadnih sila u regiji MENA za koje se smatra da su ugroženi rastućom popularnošću i utjecajem islamista. Sa svoje strane, Islamističke stranke i pokreti pokazali su jasnu nevoljkost stvaranju bližih veza s onim zapadnim silama čijoj se politici u regiji snažno protive, ne samo zbog straha od toga kako bi represivni režimi unutar kojih djeluju mogli reagirati. Fokus ovog projekta na nenasilne političke islamističke pokrete ne bi se trebao pogrešno tumačiti kao implicitna potpora njihovim političkim programima. Opredjeljenje za strategiju namjernijeg angažmana s glavnim islamističkim strankama uključivalo bi značajne rizike i kompromise za sjevernoameričke i europske kreatore politike. Međutim, zauzimamo stav da je sklonost obiju strana da na angažman gledaju kao na igru ​​'sve ili ništa' s nultom sumom bila beskorisna, i mora se promijeniti ako se želi pojaviti konstruktivniji dijalog oko reforme na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi.

Filed Under: EgipatIstaknutoHamasBratstvo & ZapadJemaah IslamiyahJordanJordanski MBMarokanski islamistiMarokomuslimansko bratstvoPalestinaSirijski MBpurica

Oznake:

About the Author:

RSSkomentari (0)

Trackback URL

Leave a Reply